Pedagozi

Moje ime je Tihana Lipovec Fraculj. Rođena sam u Zagrebu (1980.) gdje sam završila osnovnu školu i jezičnu gimnaziju. U kazalište sam se zaljubila još u vrtiću i ono je ostalo moja velika ljubav sve do današnjih dana. Moja prva uloga bila je šojka kreštalica, u lutkarskoj predstavi „Ogledalce“ Grigora Viteza, u prvom razredu osnovne škole. Pitate li moje roditelje, reći će vam da sam počela glumiti mnogo prije toga, osobito kad nisam željela ići u vrtić.

Sa šest godina, izjavila sam da ću biti profesorica, a to sam nakon studija hrvatskog jezika i komparativne književnosti zaista i postala. Završila sam i dodatni studij teatrologije na Filozofskom fakultetu te stekla zvanje diplomirane teatrologinje. Pohađala sam mnoge kazališne, lutkarske i glumačke radionice i seminare, a od 2000. godine počela sam voditi dramske radionice za djecu i mlade.
Djeca su moja velika ljubav i sa zanimanjem pratim razne dječje emisije i teme. Obožavam gledati crtane filmove, a još ih više volim sinkronizirati pa moj glas možete čuti u dugometražnim crtićima Winx club – Čarobna avantura (Bloom), Leo da Vinci: Misija Mona Lisa (Lisa) te PJ Masks, Super Wingsima, Wissper, Be Be Bears, Doktorici Pliško, Braći koalama, Oblačićima, Violetti, Soy Luni i mnogim drugim. Okušala sam se i kao voditeljica dječjih emisija, a nekoliko godina bila sam i glavna urednica dječjeg časopisa “Bambbino”, za koji sam pisala pjesmice, priče, igrokaze i bajke.

Izdvojila bih i jednu posebnu edukaciju „Terapija igrom u vrtićkom okruženju“ koju sam završila u Centru Proventus i koja me je motivirala da se nastavim baviti djecom i mladima ne samo kroz dramske, već i razne druge radionice. I tako sam počela suradnju s dragom prijateljicom Tamarom Vučković, autoricom meditacija za djecu, s kojom je „Košnica“ dobila i jednu novu dimenziju. Zajedno smo osnovale program „Vježbaonica sreće“ u sklopu kojeg držimo predavanja i radionice za djecu, roditelje, odgojitelje i učitelje na temu kvalitetnog odgoja i obrazovanja. S velikim zanimanjem pratim teme vezane uz razvoj socioemocionalnih kompetencija djece, osobito otkad sam postala mama djevojčici Ani koja me je i inspirirala za slikovnicu „Ana i gospodin Strahojed“. Autorica sam i slikovnice „Gospođica Hoću“ posvećene „nevidljivoj“ djeci koju treba osnažiti da svoje unutarnje bogatstvo otkriju svijetu.

Moja životna misija je raditi ono što volim s puno strasti i ljubavi, zato sam i osnovala Kreativni centar „Košnica“ gdje ostvarujem svoje snove kroz dramsko-pedagoški rad s djecom i mladima. Za mene nema ljepšeg osjećaja nego kada „Košnica“ bruji od kreativnih ideja, a na licima svojih malih i onih malo većih polaznika vidim radost i čujem smijeh. Onda znam da sam i ja dio te kreativne „Košnice“, jedna sretna pčelica koja radi najljepši posao na svijetu.

Moje ime je Dajana Jurinčić. Rođena sam u Zagrebu (1985.) gdje sam se završila srednju Hotelijersko-turističku školu i onda napravila nenadani zaokret i postala prof. socijalna pedagoginja.

Od samog početka faksa volontiram i radim s klincima i klincezama – kako onim malima tako i malo većima. Rad s djecom i mladima moja je ljubav i moj životni poziv. Od malih nogu voljela sam svjetla pozornice. Na njima sam često glumila, plesala, a ponekad i pjevala.

Odlazak u kazalište za mene je bio i ostao prava čarolija. To me i potaknulo da prije nekoliko godina završim edukacije iz područja dramske pedagogije u Lillu i Londonu. Jedna edukacija bila je vezana uz lutkarstvo, a druga uz dramske tehnike, metode i igre.

Od tog trenutka sve moje edukacije, radionice te cjelokupno profesionalno i osobno usavršavanje posvećeno je kazalištu i radu s djecom. U „Košnici“ sam otkrila bogatstvo dječje mašte, čar spontane dječje igre i naprosto se zaljubila u dramsko-pedagoški rad s djecom i mladima. I eto, sada mi se i ostvario moj san – postala sam dramska pedagoginja u kreativnom carstvu dramske igre, druženja i smijeha zvanom „Košnica“.

Predstavljamo vam tetu Nenu i tetu Manuelu. One pričaju najljepše priče i igraju najzabavnije igre. Svojim zagrljajem utješe svako tužno dječje srce, a toplom riječju obrišu svaku suzicu. Nije ni čudo da su ove dvije tete omiljene u svom vrtiću gdje već dugo zajedno rade, a od 2017. vode dramsko-scenski program. Vole kazalište i obožavaju igrati dramske igre. Tako su ove dvije pčelice doletjele do našeg zujećeg dramskog carstva. Tu im je bilo tako lijepo pa su odlučile ostati i zujati s nama.

MANUELA ŠVAĐUMOVIĆ

Još davne 1993. godine završila sam Filozofski fakultet i stekla zvanje odgojiteljica predškolske djece. Već 25 godina radim kao odgojiteljica u vrtiću, a nedavno sam postala odgojiteljica savjetnica. Pohađala sam razne dramske edukacije, dugogodišnja sam članica Hrvatskog centra za dramski odgoj koji mi je dodijelio zvanje dramske pedagoginje. Jako me veseli što svoje dramsko-pedagoško znanje mogu primijeniti u svojoj grupi „Zvjezdice“ koja radi po dramsko-scenskom programu. Moje drage „Zvjezdice“ jako vole glumiti, pjevati i plesati pa se svaki dan u vrtiću odlično zabavljamo. U „Košnici“ zujim već drugu godinu i uživam u radu sa svojim malim pčelicama.

NEVENKA FURJAN

Po zanimanju sam odgojiteljica sa završenom višom stručnom spremom na nekadašnjem Filozofskom, a današnjem Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Imam 26 godina radnog iskustva. Kazalište i dramska umjetnost moja su velika ljubav pa se u tom polju neprekidno stručno usavršavam. Otkad u vrtiću vodimo dramsko-scenski program, svaki mi je dan još zabavniji. Vrijeme nam brzo prolazi u igranju dramskih igara i vježbi, a osobito nas raduje kada stvaramo predstave koje onda gledaju mame, tate, bake i djedovi… U Kreativni centar „Košnica“ doletjela sam prošle godine i uživam u dramskim satovima s mojim dragim Medenjacima. Nestrpljivo vas očekuje u novim dramskim avanturama vaša teta Nevenka, za male i velike prijatelje teta Nena!

Moje ime je Barbara Crnčan, rođena sam 1990. u Osijeku. Ljubav prema drami i kazalištu rodila se još u osnovnoj školi kada sam dobila ulogu najmanjeg kozlića u školskoj predstavi. Nakon toga dugi niz godina pohađala sam dramski studio Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku te kao srednjoškolka surađivala sa studentima Umjetničke akademije u Osijeku. Diplomirala sam na Filozofskom fakultetu u Osijeku 2014. godine.

Živim i radim u Zagrebu kao nastavnica hrvatskoga jezika u obrazovanju odraslih te u srednjoj školi. Učenike i odrasle uvodim u dramski svijet koji nam svojim metodama i tehnikama pomaže u ponavljanju, učenju i usavršavanju različitih kompetencija. Članica sam udruge Traumatic arts u kojoj se dugi niz godina bavim plesom na svili.

Tijekom 2019. surađujem s Centrom mladih „Ribnjak“ u srednjoškolskoj dramskoj skupini te na manifestaciji Zvjezda(ni)ne staze vodim radionicu „Izvodim i gledam, dakle (su)djelujem“, u suradnji s Hrvatskim centrom za dramski odgoj čija sam članica.

Osmišljavam i radionice za voditelje dramskih aktivnosti te na 15. Kazališnom kampu Teatra Tirene vodim radionicu pripovijedanja, a na 3. Znanstveno-umjetničkom simpoziju Dramske pedagogije održavam radionicu „Storytelling i dramske tehnike u interpretaciji književnih djela“. 2021. godine postajem sveučilišna specijalistica dramske pedagogije.

Obožavam igru drame i tijela iz čije spontanosti u radu s djecom, mladima i odraslima uvijek nastaju jedinstveni i ispunjujući trenutci i izvedbe koje ih potiču na uživanje u umjetnosti i životu. Tu energiju prenosim i u „Košnici“ u kojoj vrlo rado zujim od 2020.