Dramski studio

  • Pratite nas i na:

TIHANA, osnivačica i voditeljica Kreativnog centra "Košnica"

Moje ime je Tihana Lipovec Fraculj. Rođena sam u Zagrebu (1980.) gdje sam završila osnovnu školu i jezičnu gimnaziju. U kazalište sam se zaljubila još u vrtiću i ono je ostalo moja velika ljubav sve do današnjih dana. Moja prva uloga bila je šojka kreštalica, u lutkarskoj predstavi „Ogledalce“ Grigora Viteza, u prvom razredu osnovne škole. Pitate li moje roditelje, reći će vam da sam počela glumiti mnogo prije toga, osobito kad nisam željela ići u vrtić.

Sa šest godina, izjavila sam da ću biti profesorica, a to sam nakon studija hrvatskog jezika i komparativne književnosti zaista i postala. Završila sam i dodatni studij teatrologije na Filozofskom fakultetu te stekla zvanje diplomirane teatrologinje. Pohađala sam mnoge kazališne, lutkarske i glumačke radionice i seminare, a od 2000. godine počela sam voditi dramske radionice za djecu i mlade.

Izdvojila bih i jednu posebnu edukaciju „Terapija igrom u vrtićkom okruženju“ koju sam nedavno završila u Centru Proventus i koja me je motivirala da se nastavim baviti djecom i mladima ne samo kroz dramske, već i razne druge radionice. I tako sam počela suradnju s dragom prijateljicom Tamarom Vučković, autoricom meditacija za djecu, s kojom je „Košnica“ dobila i jednu novu dimenziju. Zajedno smo osnovale program „Vježbaonica sreće“ u sklopu kojeg držimo predavanja i radionice za roditelje, odgojitelje i učitelje na temu kvalitetnog odgoja i obrazovanja.

Obožavam gledati crtane filmove, a još ih više volim sinkronizirati pa moj glas možete čuti u Pčelici Maji, Doktorici Pliško, Braći koalama, Gladijatorskoj akademiji, Oblačićima, Winxicama, Violetti i dr. Okušala sam se i kao voditeljica dječjih emisija, a nekoliko godina bila sam i glavna urednica dječjeg časopisa "Bambbino", za koji sam pisala pjesmice, priče, igrokaze i bajke. Djeca su moja velika ljubav i sa zanimanjem pratim razne dječje emisije i teme, osobito otkad sam postala mama djevojčici Ani, koja je već sada mala glumica i velika brbljavica.

Moja životna misija je raditi ono što volim s puno strasti i ljubavi, zato sam i osnovala Kreativni centar „Košnica“ gdje ostvarujem svoje snove kroz dramsko-pedagoški rad s djecom i mladima. Za mene nema ljepšeg osjećaja nego kada „Košnica“ bruji od kreativnih ideja, a na licima svojih malih i onih malo većih polaznika vidim radost i čujem smijeh. Onda znam da sam i ja dio te kreativne „Košnice“, jedna sretna pčelica koja radi najljepši posao na svijetu.

DAJANA

Moje ime je Dajana Jurinčić. Rođena sam u Zagrebu (1985.) gdje sam se završila srednju Hotelijersko-turističku školu i onda napravila nenadani zaokret i postala prof. socijalna pedagoginja.

Od samog početka faksa volontiram i radim s klincima i klincezama – kako onim malima tako i malo većima. Rad s djecom i mladima moja je ljubav i moj životni poziv. Od malih nogu voljela sam svjetla pozornice. Na njima sam često glumila, plesala, a ponekad i pjevala.

Odlazak u kazalište za mene je bio i ostao prava čarolija. To me i potaknulo da prije nekoliko godina završim edukacije iz područja dramske pedagogije u Lillu i Londonu. Jedna edukacija bila je vezana uz lutkarstvo, a druga uz dramske tehnike, metode i igre.

Od tog trenutka sve moje edukacije, radionice te cjelokupno profesionalno i osobno usavršavanje posvećeno je kazalištu i radu s djecom. U „Košnici“ sam otkrila bogatstvo dječje mašte, čar spontane dječje igre i naprosto se zaljubila u dramsko-pedagoški rad s djecom i mladima. I eto, sada mi se i ostvario moj san – postala sam dramska pedagoginja u kreativnom carstvu dramske igre, druženja i smijeha zvanom „Košnica“.

MARGARETA

Moje ime je Margareta Milačić. Rođena sam u Zagrebu (1979.) gdje sam se i školovala. Paralelno s osnovnom školom završila sam i osnovnu baletnu školu i baš tako paralelno upoznala svijet kazališta i dramskih ideja. U prvoj sam jedva čekala lutkarsku i dramsku grupu, što me je uvelo u svijet LiDraNa kojem sam se lessijevski vratila nakon toliko godina, ovaj puta u ulozi voditeljice. U ovoj sam pak drugoj školi imala priliku smišljati i glumiti kroz jedan predmet, a plesati kroz drugi što me nakratko kroz jednu malu plesnu ulogu dovelo i na daske HNK-a. I to je bilo dovoljno. Ljubav je rođena i od tada je kazalište dio mene i ja njega. Ako nikako drugačije, onda sam u publici. Nakon završene opće gimnazije, pohađala sam dvije godine Stručnu školu za modni dizajn i kostimografiju. Savladano gradivo našlo je put kroz niz grupnih i samostalnih modnih revija u vlastitoj organizaciji, režiji i koreografiji. Gdje? Između ostalog i u kazalištu, naravno. Nakon par godina bavljenja modnim kreacijama i njihovom prezentacijom, upisala sam Akademiju likovnih umjetnosti, nastavnički odsjek. Bez trunke dvojbe izabrala sam kiparsku klasu uz izborni predmet Mala plastika i medaljerstvo, u kojoj sam 2010. diplomirala. Niz godina sudjelovala sam na skupnim i samostalnim izložbama i kolonijama.

Od 2011. radim u OŠ Žitnjak kao profesorica likovne kulture i vodim likovnu i dramsku grupu s uspješnim rezultatima. Sudjelovanje na smotri LiDraNo odvelo nas je i do državne razine. Do sada sam prošla mnoge kreativne radionice i seminare vezane za dramski odgoj. Osim u školi vodila sam dramske radionice u sklopu sportskog kampa. Vjerujem da oči i uši trebaju uvijek biti otvorene. Inspiracija je možda upravo prošla pored nas s kolačima ili bez njih, a možda nam se upravo smije s nekih plakata ili je slušamo i gledamo putem nekog od medija kojima smo okruženi.

Dramska igra je prilika da na najveseliji način djeci ispunimo slobodno vrijeme i pokažemo im kako da zavole umjetnost. Djeca kroz igru postaju opuštenija, komunikativnija, samosvjesnija, kreativnija…

Što može biti ljepše od veselog zujanja u tom čarobnom svijetu dramskih ideja zvanom – Košnica!?