Dramski studio

  • Pratite nas i na:

TIHANA, osnivačica i voditeljica Kreativnog centra "Košnica"

Moje ime je Tihana Lipovec Fraculj. Rođena sam u Zagrebu (1980.) gdje sam završila osnovnu školu i jezičnu gimnaziju. U kazalište sam se zaljubila još u vrtiću i ono je ostalo moja velika ljubav sve do današnjih dana. Moja prva uloga bila je šojka kreštalica, u lutkarskoj predstavi „Ogledalce“ Grigora Viteza, u prvom razredu osnovne škole. Pitate li moje roditelje, reći će vam da sam počela glumiti mnogo prije toga, osobito kad nisam željela ići u vrtić.

Sa šest godina, izjavila sam da ću biti profesorica, a to sam nakon studija hrvatskog jezika i komparativne književnosti zaista i postala. Završila sam i dodatni studij teatrologije na Filozofskom fakultetu te stekla zvanje diplomirane teatrologinje. Pohađala sam mnoge kazališne, lutkarske i glumačke radionice i seminare, a od 2000. godine počela sam voditi dramske radionice za djecu i mlade.

Izdvojila bih i jednu posebnu edukaciju „Terapija igrom u vrtićkom okruženju“ koju sam nedavno završila u Centru Proventus i koja me je motivirala da se nastavim baviti djecom i mladima ne samo kroz dramske, već i razne druge radionice. I tako sam počela suradnju s dragom prijateljicom Tamarom Vučković, autoricom meditacija za djecu, s kojom je „Košnica“ dobila i jednu novu dimenziju. Zajedno smo osnovale program „Vježbaonica sreće“ u sklopu kojeg držimo predavanja i radionice za roditelje, odgojitelje i učitelje na temu kvalitetnog odgoja i obrazovanja.

Obožavam gledati crtane filmove, a još ih više volim sinkronizirati pa moj glas možete čuti u Pčelici Maji, Doktorici Pliško, Braći koalama, Gladijatorskoj akademiji, Oblačićima, Winxicama, Violetti i dr. Okušala sam se i kao voditeljica dječjih emisija, a nekoliko godina bila sam i glavna urednica dječjeg časopisa "Bambbino", za koji sam pisala pjesmice, priče, igrokaze i bajke. Djeca su moja velika ljubav i sa zanimanjem pratim razne dječje emisije i teme, osobito otkad sam postala mama djevojčici Ani, koja je već sada mala glumica i velika brbljavica.

Moja životna misija je raditi ono što volim s puno strasti i ljubavi, zato sam i osnovala Kreativni centar „Košnica“ gdje ostvarujem svoje snove kroz dramsko-pedagoški rad s djecom i mladima. Za mene nema ljepšeg osjećaja nego kada „Košnica“ bruji od kreativnih ideja, a na licima svojih malih i onih malo većih polaznika vidim radost i čujem smijeh. Onda znam da sam i ja dio te kreativne „Košnice“, jedna sretna pčelica koja radi najljepši posao na svijetu.

DAJANA

Moje ime je Dajana Jurinčić. Rođena sam u Zagrebu (1985.) gdje sam se završila srednju Hotelijersko-turističku školu i onda napravila nenadani zaokret i postala prof. socijalna pedagoginja.

Od samog početka faksa volontiram i radim s klincima i klincezama – kako onim malima tako i malo većima. Rad s djecom i mladima moja je ljubav i moj životni poziv. Od malih nogu voljela sam svjetla pozornice. Na njima sam često glumila, plesala, a ponekad i pjevala.

Odlazak u kazalište za mene je bio i ostao prava čarolija. To me i potaknulo da prije nekoliko godina završim edukacije iz područja dramske pedagogije u Lillu i Londonu. Jedna edukacija bila je vezana uz lutkarstvo, a druga uz dramske tehnike, metode i igre.

Od tog trenutka sve moje edukacije, radionice te cjelokupno profesionalno i osobno usavršavanje posvećeno je kazalištu i radu s djecom. U „Košnici“ sam otkrila bogatstvo dječje mašte, čar spontane dječje igre i naprosto se zaljubila u dramsko-pedagoški rad s djecom i mladima. I eto, sada mi se i ostvario moj san – postala sam dramska pedagoginja u kreativnom carstvu dramske igre, druženja i smijeha zvanom „Košnica“.

TETA NENA I TETA MANUELA

Predstavljamo vam tetu Nenu i tetu Manuelu. One pričaju najljepše priče i igraju najzabavnije igre. Svojim zagrljajem utješe svako tužno dječje srce, a toplom riječju obrišu svaku suzicu. Nije ni čudo da su ove dvije tete omiljene u svom vrtiću gdje već dugo zajedno rade, a od 2017. vode dramsko-scenski program. Vole kazalište i obožavaju igrati dramske igre. Tako su ove dvije pčelice doletjele do našeg zujećeg dramskog carstva. Tu im je bilo tako lijepo pa su odlučile ostati i zujati s nama.

MANUELA ŠVAĐUMOVIĆ

Još davne 1993. godine završila sam Filozofski fakultet i stekla zvanje odgojiteljica predškolske djece. Već 25 godina radim kao odgojiteljica u vrtiću, a nedavno sam postala odgojiteljica savjetnica. Pohađala sam razne dramske edukacije, dugogodišnja sam članica Hrvatskog centra za dramski odgoj koji mi je dodijelio zvanje dramske pedagoginje. Jako me veseli što svoje dramsko-pedagoško znanje mogu primijeniti u svojoj grupi „Zvjezdice“ koja radi po dramsko-scenskom programu. Moje drage „Zvjezdice“ jako vole glumiti, pjevati i plesati pa se svaki dan u vrtiću odlično zabavljamo. U „Košnici“ zujim već drugu godinu i uživam u radu sa svojim malim pčelicama.

NEVENKA FURJAN

Po zanimanju sam odgojiteljica sa završenom višom stručnom spremom na nekadašnjem Filozofskom, a današnjem Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Imam 26 godina radnog iskustva. Kazalište i dramska umjetnost moja su velika ljubav pa se u tom polju neprekidno stručno usavršavam. Otkad u vrtiću vodimo dramsko-scenski program, svaki mi je dan još zabavniji. Vrijeme nam brzo prolazi u igranju dramskih igara i vježbi, a osobito nas raduje kada stvaramo predstave koje onda gledaju mame, tate, bake i djedovi… U Kreativni centar „Košnica“ doletjela sam prošle godine i uživam u dramskim satovima s mojim dragim Medenjacima. Nestrpljivo vas očekuje u novim dramskim avanturama vaša teta Nevenka, za male i velike prijatelje teta Nena!

JELENA

Moje ime je Jelena Kovačić. Rođena sam u Koprivnici (1991.), osnovnu školu sam završila u rodnim Molvama, a opću gimnaziju u Đurđevcu. Istovremeno sam završila osnovnu glazbenu školu (klavir) te sam pohađala satove pjevanja u Glazbenoj radionici i razne dramske skupine Podravine. Tada su, zapravo, započeli moji prvi scenski koraci. U Zagreb sam se doselila na studij te sam stekla zvanje magistre edukacije hrvatskoga jezika i književnosti te povijesti umjetnosti.

Čim sam došla u Zagreb, upisala sam se na dramsku. Putevi su me odveli do Učilišta ZKM-a, u grupu pod vodstvom Ines Škuflić-Horvat, u kojoj sam još više zavoljela dramski rad. Istovremeno sam radila na nekoliko različitih projekata: rock opera „Antigona-prokletstvo roda“ Medley Teatra, „Šest osoba traži autora“ Odsjeka za kroatistiku, autorski projekt „Sve što nije tvoje“ te jedan od najdražih projekata „I have drawn more than you can see here“ Teatra Powszechnyja u Varšavi.

Tada sam shvatila da ću za diplomski rad istraživati literaturu iz područja dramske pedagogije, koja mi se u potpunosti podvukla pod kožu. Iz rada je nastao i izvorni znanstveni članak „Dramsko izražavanje u srednjoškolskoj nastavi Likovne umjetnosti: mogućnosti primjene i prijedlozi metodičko-didaktičkih vježbi“.

Moji prvi, „voditeljski“, dramsko-pedagoški koraci započeli su u Teatru Tirena, a potaknuta takvim radom upisala sam i Specijalistički studij Dramske pedagogije na Učiteljskom fakultetu koji trenutno pohađam.

Umjetnost, igra, gluma, glazba i zabava su nešto što me opisuje i definira, a rad s djecom i mladim me bezgranično nadahnjuje i ispunjava. Jedva čekam zakoračiti u carstvo zabave i smijeha našeg Kreativnog centra „Košnica“. :)

ANA

Moje ime je Ana Mudrovčić. Rođena sam 1980. u Zagrebu, gdje sam završila osnovnu školu i gimnaziju. Ples, glazba i scenski nastup moje su ljubavi od najranijih dana, a već od treće godine bavim se njima i sustavno. Uključena sam prvo u ritmiku, kasnije u intenzivne satove plesa da bi me to naposljetku dovelo do baletne škole, nakon čijeg završetka počinjem strastveno upijati znanja iz ostalih plesnih vještina. Jazz-dance se pokazao upravo savršenim za mladenačku ekspresivnost, zanos i višak energije, street dance je bio i ostao oaza čistog uživanja u ritmu i slobodnom plesu, a otkriće plesnih igara, matematike i znanstvene sistematike pokreta, revolucionarnih ideja, istraživanja, improvizacije i kontakta među plesačima pružio mi je suvremeni ples. Za sve sam plesne vještine dobila licencu za samostalno poučavanje i gotovo 20 godina vodim satove plesa, tečajeve, seminare, igraonice, radionice i ostale edukacijske aktivnosti iz plesne umjetnosti. Ostvaren je moj san od malih nogu.

Paralelno s plesnim obrazovanjem, od ranog djetinjstva do punoljetnosti kontinuirano sam se aktivno bavila solo i zborskim pjevanjem te, od osnovnoškolskih dana, i sviranjem klavira. Mislila sam da ću se cijelog života baviti isključivo umjetnošću, bilo plesnom, bilo glazbenom, a najradije objema istovremeno. Međutim, tijekom gimnazijskih dana, sve sam više pokazivala sklonost prema pomaganju i savjetovanju ljudi oko sebe, empatiju, potrebu da razumijem stvari iz tuđeg kuta, želju za sustavnim proučavanjem ljudske psihe te se tako rodila snažna namjera da upišem psihologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Moj se drugi san ostvario i sada sam magistra psihologije, sa završena oba studijska smjera, profesorskim i znanstvenim. U svom profesionalnom radu, najviše sam se posvetila djeci, s kojom sam oduvijek lako pronalazila zajendički jezik. Nakon nekoliko godina na radnim mjestima dječjeg psihologa u gradskom dječjem vrtiću, predavača studentima pedagoških znanosti na temu diferencijalnog rada s predškolskom djecom, voditelja edukacijskih psihologijskih radionica za djecu i mlade, odlučila sam spojiti ta iskustva s plesnom pedagogijom i usmjeriti se posebno na plesnu edukaciju najmlađih.

Kroz svo moje iskustvo i znanje moja misija plesne pedagoginje ima tri smjernice:

1.) Stav da apsolutno svi mogu naučiti plesati, i najmlađi, i najstariji, i zdravi i bolesni, i ljuti i lijeni i sramežljivi, i oni s previše i oni s premalo kilograma..
2.) Obećanje sebi da ću posebno brinuti o samopouzdanju plesača, budući da sam kroz vlastito institucionalno plesno obrazovanje bila svjedokom da se njihova pozitivna slika o sebi često ozbiljno narušava, u svrhu perfekcionizma u vještini, izvedbi i izgledu te zbog poticanja kompetitivnosti među plesačima
3.) Novi san za formiranjem sustavne platforme za integrirano poučavanje različitih izvedbenih umjetnosti

Sudbina je htjela da nedavno upoznam moju dragu Tihanu, voditeljicu „Košnice“, koja je prepoznala potrebu za takvom vrstom edukacije te je pripremila novi program objedinjenih plesnih i dramskih radionica. Raduje me ulazak u kreativnu, radišnu i veselu „Košnicu“ i zajedničko formiranje novih i potpunijih scenskih izvođača. Vjerujem da će se sada u „Košnici“ ostvariti i moj treći san.